‘Ne može se sjediti i navijati, a nogomet bez navijača je ništa!’

Kap koja je prelila čašu, najprije u Engleskoj, a onda i u ostalim dijelovima nogometnog svijeta, bio je događaj u Sheffieldu, na stadionu Hillsborough, prije engleske kup utakmice Liverpoola i Nottingham Foresta. Bila je to neopisiva nogometna kataklizma s 96 mrtvih koja nas je sve natjerala na razmišljanje o stajaćim tribinama kao potencijalnoj opasnosti za gledatelje. Taj događaj bio je pokretač svih procesa.

Suvremeni nogomet na raskošnim stadionima, pod krovovima i na čvrstim i udobnim sjedalicama, ne obožavaju baš svi nogometni navijači. Štoviše, veliki je broj onih kjoji se ne slažu s posvemašnjom modernizacijom nogometa, kao ni Uefinim ni Fifinim vođenjem ove igre prema potpunoj komercijalizaciji. U ovoj priči bavit ćemo se s mogućim povratkom stajaćih mjesta na engleske, pa i na ostale europske i svjetske stadione.

Poznato je da su na velikoj većini stadiona potpuno uklonjena stajaća mjesta zbog sigurnosti, a posljedica su događaja iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su na mnogim stajaćim tribinama izbijali i neredi i gužve s katastrofalnim posljedicama – stotinama mrtvih…

Kap je prelila čašu nakon poznatih nereda na Heyselu prije dvoboja finala Kupa prvaka Juventusa i Liverpoola (svibanj 1985. godine), kada su talijanski navijači, nakon juriša i napada engleskih, na stajaćim tribinama bježali prema zidu koji je pukao, a velik dio gledatelja potom se sunovratio u provaliju. Epilog – 46 poginulih.

Samo koji dan nakon heyselske tragedije, dogodila se tragedija na stadionu Bradforda, kada je došlo do požara na drvenim tribinama, u kojem je poginulo 56, a ozlijeđeno više od 265 osoba. Toga dana Bradford je igrao protiv Lincoln Cityja. Mnogi su navijači bili na stadionu kako bi proslavili ulazak u Drugu ligu, nakon dvije godine financijskih problema i bankrota kluba.

Bolno sjećanje na tragedije

Međutim, prije kraja prvog poluvremena, na drvenom krovu iznad glavne tribine, koji je za nekoliko dana trebao biti zamijenjen čeličnim, izbio je požar koji se za samo četiri minute proširio na cijeli krov i zahvatio navijače koji su se nalazili ispod njega. Pritom, mnogi navijači nisu odmah shvatili što se događa, pa su neki i dalje plesali i pjevali ispred vatre, ne znajući za opasnost. Izgorjelo je 56 osoba.

Samo mjesec dana kasnije, u Engleskoj su zabranjene drvene tribine i krovovi, ali stajaća mjesta tada još nitko nije doveo pod znak pitanja.

No, sve je “puklo” u Engleskoj, u Sheffieldu, na stadionu Hillsborough, prije kup utakmice Liverpoola i Nottingham Foresta. Bila je to neopisiva nogometna kataklizma koja je sve natjerala na razmišljanje o stajaćim tribinama kao potencijalnoj opasnosti za gledatelje. Taj događaj bio je pokretač svih procesa koji su naposljetku doveli do ukidanja stajaćih mjesta na tribinama i u ostalim dijelovima nogometnog svijeta.

Tragedija na Hillsboroughu, na kup utakmici Nottingham Forresta i Liverpoola odnijela je 96 života navijača Liverpoola. Zbog velike gužve na navijačkoj tribini kojoj je „kumovala“ i neoprezna policija, stotine ljudi zgnječeno je na ogradi koja dijeli tribine od terena.

Već i prije je bilo sličnih događaja, no ne s tolikim brojem žrtava. Kako je nesigurnost na stadionima uzela još jednom svoj danak i zbog ovoga slučaja su engleske vlasti počele razmišljati o ukidanju stajaćih mjesta praktički na svim nogometnim stadionima. Zapravo se može reći da je stajanje na stadionu doživjelo svoju smrtnu presudu sa smrću 96 Liverpoolovih navijača u Sheffieldu.

Stajaća mjesta su potom ukinuta, a nakon engleskih stadiona, prema napucima krovne europske i svjetske nogometne organizacije, i širom svijeta su se počela uklanjati stajaća mjesta. Na tribine su se postavljale stolice i danas je na svijetu praktički samo nekoliko stadiona sa stajaćim mjestima i možemo ih izbrojati na prste jedne ruke.

U Njemačkoj su čelnici Saveza u dogovoru s policijom i Vladom uspjeli ishoditi otvaranje tzv. – sigurnog stajanja. Riječ je o tribinama na kojima je predviđeno stajanje, ali ne u gužvi i s obaveznim preprekama za sprječavanja valova ljudske mase. Takva stajaća mjesta zauzimaju redovito najvjerniji i najekstremniji klupski navijači, koji i u Velikoj Britaniji već nekoliko godina agitiraju za povratak stajaćih mjesta.

Upravo ovih dana kampanja za povratak stajaća mjesta doživljava vrhunac. Naime, na djelu je svojevrstan pokus koji će pokazati britanskim vlastima (ili neće!) opravdanost zahtjeva navijača za stajaćim mjestima. Ministarstvo sporta u Velikoj Britaniji je objavilo “kako neće imati ništa protiv ponovnog uvođenja stajaćih tribina, ako eksperiment u Škotskoj pokaže dobre sigurnosne rezultate”.

I dosad je Ministarstvo sporta u Ujedinjenom kraljevstvu bilo izloženo pritiscima i traženjima navijača da se vrate stajaća mjesta na stadione. Pritom je uočeno da su se u organizaciji utakmica u zadnjih dvadesetak godina ponavljali neki problemi, koji bi se mogli riješiti vraćanjem stajaćih tribina. Jer, i dan-danas mogu se vidjeti navijači engleskih momčadi kako stoje i navijaju iza tribina, unatoč zabrani. Jedno vrijeme klubovi su čak i plaćali kazne zbog takvog ponašanja gledatelja, ali navijači i dalje uporno vrte jednu te istu priču: “Ne može se sjediti i navijati, a nogomet bez navijača je ništa!”

Kod odbijanja stalnih prijedloga za vraćanjem stajaćih mjesta, Ministarstvo se stalno vodilo tragičnim događajima u Sheffieldu od prije 27 godina. Usto su i obitelji stradalih na Hillsboroughu izričito protiv ponovnog uvođenja stajaćih navijačkih mjesta.

Najvažnije – škotsko iskustvo

No, pritisak je postao toliko jak da je Ministarstvo sporta u Ujedinjenom kraljevstvu pristalo na eksperiment prema kojem će zaključiti smije li se ići u “takav povratak u prošlost”.

Tako će neki klubovi u Škotskoj, od kojih je najpoznatiji Celtic, postaviti stajaća mjesta na dio tribina, sa sigurnim pregradama. Potom će se pomno promatrati sigurnosni aspekti i ponašanje navijača na tim riskantnim dijelovima tribina.

“Ako sve bude u redu, tijekom dvije godine možemo preispitati svoju odluku o zabrani stajaćih tribina”, uzvraćaju u Ministarstvu sporta. “No, bit će nam bitno škotsko iskustvo”!

No, i ako bude sve u redu, poručuju iz britanskog Ministarstva sporta, odluka će se donijeti u dogovoru s klubovima.

Inače, Celtic je prihvatio test, pa se na Celtic parku već uređuje stajaća tribina na kojoj će se okupljati najradikalniji navijači kluba, skupina “Green Brigade”. Stajaća mjesta na prekrasnom stadionu u Glasgowu bit će predviđena za 2600 navijača.

“Mi smo spremni proširiti stajaće tribine, ako se to pokaže dobrim iskustvom”, poručuju iz Celtica.

Pritisak se osjeća i kod engleskih klubova nižeg ranga, od drugoligaša, pa sve do, kako bismo mi rekli, zonaša. Svi oni žele povratak stajaćih mjesta i uvođenje nekadašnje nogometne atmosfere za vrijeme utakmica. Lobiranje ide sve do same Vlade, no najviše što je britanska vlast sada spremna ponuditi jest – škotski eksperiment.

Ipak, protiv stajanja na stadionima su ponajviše obitelji poginulih na Hillsboroughu. Oni stalno u javnosti ističu da bi njihovi najmiliji bili živi, da na stadionu nije bilo stajaćih mjesta. “Naše mišljenje ništa ne može promijeniti”, ističu uglas.

Promjena koja se dogodila, dakle dozvola za eksperiment sa stajaćim tribinama u Glasgowu, veliki je pomak. Jer, do još prije samo godinu dana Ministarstvo sporta u Velikoj Britaniji je na sve apele tvrdilo jedno te isto: “Sjedeća mjesta su najbolji način da se osigura sigurnost i udobnost gledatelja na nogometnim stadionima. To je zapravo preventiva nesretnim događajima”.

Sad se ipak u Ministarstvu okrenula ploča i ako škotski eksperiment uspije, moći će se otvarati stajaće tribine s obveznim mehanizmima osiguranja – šire stepenice, grede koje će zaustavljati masu da se ljulja, širi ulazi…

Maksimir stajanje

Valja reči da je ukidanja stajaćih mjesta umnogome promijenilo i izglede stadiona, kao i njihove kapacitete, ali i uistinu pobljšalo sigurnost u trenucima kada su stadioni posve ispunjeni. Primjerice, brazilska Maracana znala je primiti i do 200 tisuća gledatelja, a danas joj je kapacitet “samo” 85 tisuća sjedećih mjesta. Nacionalni škotski stadion Hampden park u Glasgowu znao je za dvoboje Škota i Engleza primiti 150 tisuća ljudi, a danas ima samo 50 tisuća stajaćih mjesta. Beogradska Maracana primala je 100 tisuća navijača, danas – 45 tisuća. Maksimir je znao biti ispunjen sa 60 tisuća navijača, a danas mu je kapacitet nešto veći iznad 30 tisuća. Navlas isto je s prekrasnim poljudskim stadionom – imao je više od 50 tisuća mjesta sa stajaćom sjevernom i južnim tribinama, a danas mu je kapacitet 33 tisuće ljudi. Sjever prima 7400 ljudi, a nekad je na tu navijačku tribinu znalo stati i 18 tisuća ljudi.

Ipak, uvedu li se opet stajaće tribine, kapaciteti stadiona više nikad neće biti isti, jer ako se i vrate stajaća mjesta to više neće biti tribine na kojima će se natiskati više ljudi nego što je dopušteno. U svakom slučaju bit će više mjesta za one koji stoje, ali će se znatno povećati i njihova sigurnost.

Tako će oni koji ne mogu gledati utakmicu sjedeći, a to je i glavni argument žestokih navijača, konačno moći navijati i poskakivati, što u zadnjih više od dvadesetak godina nisu mogli. U jednom ćemo se i složiti s njima – kada utakmica postane dramatična, teško je ostati sjediti…

I zato nije nužno da povratak sigurnih stajaćih mjesta bude nepoželjan!

Leave a Reply